paraliza cijele države naspram produljenja života neke tamo nasumične stare osobe?

Nikad nemojte sumnjati u to da mala grupa građana posvećenih određenom cilju može promijeniti svijet. Doista, to je jedino što ga može promijeniti. – Margaret Mead

Ovaj citat koriste mnoge skupine i udruge građana no za današnji dan smo izabrali jednu drugu crticu iz života ove poznate američke antropologinje.

Naime, jednom prilikom ju je student upitao što smatra prvim znakom civilizacije u nekoj kulturi. Očekivao je kako će Maed spomenuti udice ili brusno kamenje. Ali ne, Mead je rekla kako je prvi znak civilizacije u drevnoj kulturi femur (bedrena kost) na kojoj su vidljivi znakovi loma, a zatim i zalječenja. Mead je objasnila kako u životinjskom svijetu lom noge predstavlja smrt. Sa slomljenom nogom ne možeš pobjeći od opasnosti, ne možeš otići na izvor napiti se vode, ne možeš tražiti/loviti hranu. Sa slomljenom nogom si hrana za druge zvijeri u lovu. Niti jedna životinja sa slomljenom nogom ne poživi dovoljno dugo da noga ozdravi. Slomljena kost koja je zaliječena je dokaz kako je nekome bilo dovoljno stalo da ostane s osobom koja je pala, poveže ranu, odnese tu osobu na sigurno i brine se o osobi dok rana ne zacijeli. „Pomoći nekome kroz nevolju je mjesto gdje civilizacija počinje“, rekla je Mead. „Najbolji smo kada pomažemo nekome. Budite civilizirani.“

Izvor ove pričice je dr. Ira Byock u knjizi o palijativnoj skrbi „The  Best Care Possible: A Physician’s Quest to Transform Care Through the End of Life (Avery, 2012).